GIPSANE ŽBUKE

Kao jedan od najstarijih građevinskih materijala gips je kroz stoljeća uspio zadržati svojstvo inovativnog građevinskog materijala koji se uspješno prilagodio novim stilovima i trendovima u arhitekturi. Gips se danas najčešće koristi u materijalima namijenjenim za završnu obradu unutarnjih prostora stvarajući optimalnu klimu za život čovjeka. Gips zbog svojih higroskopnih svojstva ima sposobnost vezanja vode tj. upija višak vlage u unutrašnjosti i ispušta je kada zrak postane previše suh. Na taj način regulira koncentraciju vlage u zraku kako bi bila najpovoljnija za čovjeka. Gips je ekološki besprijekoran, neškodljiv, prirodan, bezmirisan i neškodljiv.
Prostorije koje su ožbukane gipsanom žbukom toplije su i udobnije, zidovi su savršeni na dodir, a moguća je glatka ili reljefna struktura. Što se tiče fizičkih svojstva stvrdnjava se u potpuno prirodnom volumenu bez skupljanja zbog čega se na zidovima kasnije ne pojavljuju pukotine. Jako dobro prianja na podlogu te ima osobine pasivne protupožarne zaštite. Dokazano je učinkoviti protupožarni materijal koji se redovito primjenjuje kako bi se poboljšana otpornost građevinskih elemenata na požar. U strukturi gipsane žbuke nalaze se dvije molekule vode što iznosi dvije litre vode po m2 i to kod debljine gipsane žbuke od 10mm. U slučaju da dođe do požara voda se oslobađa u obliku vodene pare koja stvara zavjesu koja hladi i plamenu oduzima toplinsku energiju. Tako osigurava da temperatura u toj zoni ne prijeđe 100°C i pridonosi usporavanju širenja požara. Sloj gipsa na betonskim građevinskim elementima sprječava prebrzo povećanje temperature armature, a s druge strane povećava minimalne dimenzije presjeka kod stupova i nosača.
Površina gipsanih žbuka ne zahtijeva nužno postavljanje glet mase, a ako se postavlja onda je to vrlo tanak sloj što rezultira uštedom vremena i materijala. Što se tiče sušenja gipsanih žbuka vrijeme je upola kraće nego kod cementno-vapnenih žbuka što omogućava brzu realizaciju investicije posebice kod velikih i kompleksnih projekata.

Priprema podloge i savjeti za uspješnu primjenu

  • Podloga treba biti suha, ravna, nosiva, stabilna, čista, homogena i ravnomjerno upojna
  • Labavi i ne nosivi dijelovi moraju se ukloniti, a kod novogradnje treba provjeriti da li betonski zidovi imaju tragove oplatnih ulja
  • Prije početka radova žbukanja treba provjeriti prikladnost podložne žbuke na konkretnu podlogu
  • Žbukanje se ne bi smjelo izvoditi ranije od šest mjeseci nakon završetka rohbau izgradnje jer tada postoji vjerojatnost pucanja žbuke
  • Prije vanjskog zagrijavanja kuće bolje je postaviti unutarnje žbuke jer hermetički zatvoreni prostori, nedostatak ventilacije i neosuđene žbuke put su do neželjenih gljivica i plijesni
  • Primjena bi se trebala vršiti na temperaturi od min. +5°C i na podlogama gdje vlaga ne prelazi 3%
  • Ako prihvaćate mjestimičnu hrapavost površina nakon gipsane žbuke onda je moguće bojanje inače je potrebno postavljanje gipsane glet mase
  • Svježu žbuku treba u potpunosti osušiti jer se na nedovoljno sušenim površinama mogu pojaviti gljivice i plijesan. Čak i zimi se preporučuje povremeno prozračivanje prostorija.