STIRODUR

Stirodur, baš kao i stiropor upotrebljavamo u najrazličitije namjene, kao ambalažu, u svakodnevnom životu i naravno u graditeljstvu. U graditeljstvu su oba poznata kao dobri materijali za toplinsku izolaciju, jer imaju jedinstvenu trajnost.

Stirodur nastaje procesom polimerizacije, ekstrudiranjem stirena, bez dodavanja plina. U procesu stirenu se dodaju razni dodaci, koji se doziraju u posebnu prešu i rastale na visokoj temperaturi. Tako nastane lanac polistirena, iznimno tvrdog i postojanog polimera. Stirodur se može oblikovati u različite proizvode putem kalupa.

 

Stirodur u graditeljstvu najčešće upotrebljavamo kao zvučnu i toplinsku izolaciju zgrada. Stirodur možemo upotrebljavati za toplinsku izolaciju fasade, kod sustava demit, baumit i drugih. Također, njime toplinski štitimo ravne krovove i vanjske zidove podruma. Možemo ga upotrijebiti i kao zvučnu izolaciju podova u među-etažama, jer zadržavaju udarni zvuk.

 

Razlika u uporabi stiropora i stirodura je u tome da stirodur može izdržati veće opterećenje, zato je njime primjereno izolirati hodne površine, npr. podove i upotrijebiti ga tamo gdje će biti veći pritisak na površinu. Također, kada izoliramo vlažnije prostore, npr. podrumske, primjerenije je upotrijebiti stirodur. Također ga možemo koristiti i kao hidroizolaciju.

 

Stirodur je kemijski neutralan i bez mirisa. Obično ga namjerno oboje u najrazličitije boje, a mnogima je poznat kao pastelno zelen ili plav. Stirodur je manje paropropusan nego li stiropor. Važno je napomenuti da je stirodur gorivi materijal, zato ga možemo upotrijebiti samo na mjestima koja nisu izložena vatri. Stirodur je postojaniji pri izlaganju vodi jer zbog zatvorene stanične strukture ne upija vodu. Toplinska provodljivost l = 0,025 do 0,033 W/mK. Ima iznimno visoku tlačnu čvrstoću, višu od stiropora. Slično kao i stiropor prenosi temperaturu do 75 °C.